Zovem se Tijana Djapa, rođena sam 10.04.1992.god. u Banja Luci. Dolazim iz Šipova. Živim u odbojkaškoj porodici. Od malena su nam mama, tetka i ujak, koji su se u svojoj mladosti bavili odbojkom, meni i sestri bliznakinji probudili ogromno interesovanje i želju za treniranjem odbojke. U Šipovu smo kao male, započele našu odbojkašku karijeru. Bilo je to sa devet godina. U početku smp igrala u ’OK „PLIVA’’ iz Šipova, gdje nas je vodio veoma stručan trener, naš ujak, koji je naporno radio sa nama, da napravi nešto od nas. Od tada igram na poziciji primača, dok je sestra dizač.
Takmičenje smo počeli u drugoj ligi. Nakon dvije godine već smo uspjeli ući u 1. Ligu Republike Srpske gdje nam je cilj bio ostati u ligi tu godinu. Ali već sledeće godine smo imali više ciljeve. Zeljeli smo biti u vrhu tabele i to smo uspjeli. Sve vrijeme smo bili prvi na tabeli, da bi izgubili veoma važnu utakmicu i završili drugi na tabeli. Tako malo mjesto a u tako visokom takmičenju tada. Ljudima je bilo za ne povjerovati i to je bio veliki uspjeh. Igrajući za taj klub duže vrijeme, stigao je jedan koverat. Unutra je bilo moje ime. Bio je to poziv za kadetsku reprezentaciju BiH, širi spisak. Nisam mogla vjerovati. Medjutim, nisu organizovali pripreme za igračice da se vidi koga će izabrati za uži spisak. Upale su cure čiji su klubovi imali dovoljno novca da plate za svoje cure.
Igrala sam takodje i na takmičenjima u školi gdje nam je najveći uspjeh bio 2.mjesto na republičkom takmičenju osnovnih škola. Na tim regionalnim takmičenjima sam dva puta dobijala priznanja u vidu pehara za najbolju igračicu. Svake godine u srednjoj školi smo bili prvi u odbojci u regiji, a samim tim smo i tako smo i zaslužili republicko takmičenje. Svakim tim takmičenjem smo odlično prestavljali banjalučku regiju.
Poslije završetka srednje škole upisala sam fakultet u Banja Luci gdje sam igrala za odbojkaški klub ’’BL Volley’’ koji je isto bio prva liga, ali smo uspjeli već naredne godine ući u Premijer ligu BiH. Takmičili smo se sa veoma jakim ekipama i cilj nam je bio ostati. Imali smo dobre pojedinačno igrače ali nismo imali baš stručnog trenera sa iskustvom. I naravno ispali smo. Tada sam dobila poziv da predjem u OK „BIHAĆ PREMINGER’’, igrali su Premijer ligu BiH i ponudili su mi veoma dobre uslove da igram za njih. Njihovu ponudu sam prihvatila i nastavila svoju karijeru kod njih, u dresu broj 7. Cilj im je bio da im pomognem da se zadrže u ligi, u sezoni 2013/2014. To smo i uspjeli ostvariti. Naravno, željeli su da ostanem i da idemo već sledeće sezone u medju prva četiri mjesta. Doveli su još dvije igračice i krenuli smo. Pobjeđivali smo skoro sve, ali desio se i po neki poraz, bili smo druge na tabeli sve vrijeme, da bi sada drugo mjesto dijelili sa još dvije veoma dobre ekipe. Pored toga, igrali smo i finale Kupa Federacije, gdje nisamo uspjeli obezbjediti prvo mjesto. To nije bio kraj jer uskoro bi trebali i igrati završni turnir, tj. Polufinale Kupa BiH, koje će se snimati i prenositi direktno. Nadamo se i da ćemo sa ovom ekipom igrati play off, ostati medju prve četiri ekipe u državi i označiti svoju poziciju u ligi.
Takodje bavim se i odbojkom na pijesku,tj beach volley. Igram sa sestrom Tamarom,koja trenutno trenira odbojku za Univerzitetski odbojkaški klub ’’ BL Volley’’ . Takmičile smo se u četiri turnira koja su se bodovala i gdje smo dva puta bile prve i dva puta treće. Zbog bodovanja turnira, postali smo prvakinje u odbojci na pijesku u BiH i u ovoj godini treba da idemo na takmičenja u različite države. Već smo bile u Beogradu, gdje smo za ulazak u polufinale izgubili od Bugarske, malo nam je falilo, ali mi znamo da možemo više i dajemo sve od sebe da uspijemo u tome.
Meni odbojka predstavlja mnogo više od sporta, to je nešto u čemu najviše uživam i radim svim srcem. Nema ništa lijepše nego dati svoj maksimum na terenu i uživati u svakom skoku, pokretu, pratiti loptu i koncentrisati se na to što volim. Zato, najbitnije je vjerovati, trenirati maksimalno i dati sve od sebe.